Mobilna ortodontska terapija provodi liječenje nepravilnosti zuba i zubala, čeljusti i čeljusnog zgloba, te obzirom na dob pacijenta dijeli se u tri stadija terapije:

• rana terapija - kada pacijent ima samo mliječne zube (mliječna denticija)


• normalna terapija - kada pacijent ima i mliječne i trajne zube (mješovita denticija)


• kasna terapija - kada pacijent više nema mliječne zube (trajna denticija)

U domenu mobilne ortodontske terapije spada i zbrinjavanje nepravilnosti rascjepa čeljusti i/ili usana koje bi trebalo početi odmah nakon rođenja, u vrijeme najbržeg rasta i razvoja.

Za razliku od fiksnih (stalnih) ortodontskih naprava koje su za čitavog trajanja terapije fiksirane (lijepljene) u ustima, mobilne ortodontske naprave (naprave na skidanje) pacijenti mogu sami stavljati u usta i vaditi ih. Zbog toga su mobilne neprave, u odnosu na fiksne, rado prihvaćene od strane pacijenata.

Međutim, da li mobilnu napravu upotrijebiti kao isključivo sredstvo terapije, ili ju kombinirati sa fiksnim metodama, stvar je izbora ortodonta, koji će u ponuđenim mogućnostima pronaći rješenje najadekvatnijeg i najbržeg postizanja cilja.

U mobilnoj ortodontskoj terapiji, tijelo naprave je građeno od akrilata (tvar koja ima određene mehaničke, fizikalne, kemijske i biološke osobine) kojemu se ugrađuju luk, vijak ili koji drugi element.

Mobilne naprave u ortodontskoj terapiji u pravu dijele se u dvije skupine:

1. Monomaksilarne naprave (za pojedinu čeljust)
2. Bimaksilarne naprave (za obje čeljusti).

Od monomaksilarnih naprava najčešće se koriste različite vrste aktivnih ploča pričvršćenih kvačicama. Aktivne ploče mogu sadržavati lukove (labijalne- preko zuba, i lingualne- iza zuba), vijak, opruge, federe, gumeni vlak itd. Ovi elementi djeluju aktivno što znači da "umjetnom silom" mogu djelovati na zube i čeljusti.

Bimaksilarne naprave su namijenjene za obje čeljusti. Takva naprava nije pričvršćena kvačicama ili drugim elementima nego ju pacijent treba držati zatvorenim ustima. Bimaksilarne naprave djeluju potičući mišićnu funkciju usana, jezika i obraza, pa se stoga nazivaju i miofunkcionalnim. Od biomaksilarnih naprava najviše se koriste različiti tipovi aktivatora i bionatora .

Općenito sve naprave u mobilnoj ortodontskoj terapiji nose se između 14-16 sati dnevno (cijelu noć i nekoliko sati po danu).

Pravilno odvijanje terapije, a time i očekivanje pozitivnih rezultata, ostvarit će se onda kada se u potpunosti zadovolje individualno odabrane predradnje u koje spadaju:

• popravljanje karioznih zubi


• vađenje prekobrojnih, atipičnih, traumom znatno oštećenih ili ipak izrazito kariozno razorenih zubi


• vađenje zubi (obično zdravih), zbog izrazite zbijenosti zubi


• selektivno brušenje zubi ili grupe zubi


• rendgenska informacija o vrsti nepravilnosti, eventualnom pomanjkanju ili prekomjernom broju, "zaglavljenim" ili "potonulim" zubima


• oralna higijena, koju treba usavršiti ukoliko nije dobro provođena

Ispunjenjem navedenih faktora počinje mobilna ortodontsa terapija. Vremenski interval nošenja naprave, bit će razmjeran ispravku nepravilnosti. Stoga volja, motiviranost i suradnja pacijenta snosi veliki udio u konačnim rezultatima mobilno ortodontske terapije.